Točka preokreta by Željka Mazzi

Samopoštovanje i emocionalna podrška

Velike promjene u društvenim kretanjima uzrokuju i promjene za svakog čovjeka. Sva događanja i kretanja u društvu odražavaju se na ponašanju i na licu svakog od nas. Ako se okrenemo unazad dva mjeseca, kada su svima nama, bez obzira kakve živote vodili, dogodile velike promjene. Odjednom je nestalo uobičajenih ruta, načina ponašanja, izlazaka, radnog mjesta. Nestalo je poznate rutine. Sebe i članove obitelji smo počeli drugačije gledati, brojati koliko tko ima godina, jesu li po nekom kriteriju rizična skupina.

Poslovi i planovi su pali. Netko se odmah snašao. Kako to? Zašto su se neki odmah krenuli u akciju, a neki nisu? Svima nam se dogodila pandemija izazvana COVID 19 virusom. Ako se zadržimo na javno dostupnim informacijama možemo se prisjetiti da je dio osoba iz gospodarskog i/ili javnog života je jako brzo pronašlo novi način djelovanja. Vrlo brzo pokrenuo grupu za zaštitu gospodarstva, grupu podrške za građane pogođene potresom, prebacio poslovanje na drugu vrstu proizvodnje (maske, viziri) i sl. Dolazili su u emisije, davali izjave, išli dalje.

 Dio građana nije uspio tako brzo reagirati. Neki su se uspjeli pokrenuti nakon mjesec dana, a neki još nisu ni danas. Gledali su televiziju, brojali mrtve i inficirane, tugovali i nisu vidjeli perspektivu. Bilo ih je strah izići iz kuće, napraviti potez, donijeti odluku.

Ako zavirimo u stručne knjige saznat ćemo da samopoštovanje skraćuje vrijeme reakcije na promjene. Nasuprot tome sumnja i strah produljuju i vrijeme reakcije i dovode aktivnost u paralizu. Kad ljudi imaju slabo samopoštovanje njima manipulira strah. Osim sa brzinom reakcije, samopoštovanje značajno zavisi od toga što sami sebi govorimo, onaj unutarnji glas. Ako misliš da možeš i ako misliš da ne možeš u pravu si!

 Svi brzo zamijete osobe laka i sigurna koraka koji u okruženju ostavljaju dojam ugode, za razliku od onih drugih koje se trude što manje zauzeti što manje mjesta u nekoj prostoriji ili na ovome svijetu. U povijesti su zapisane i ostale zapamćene osobe koje su zračile i plijenile pažnju. Tako su za Almu Mahler govorili „kad se kretala centar gravitacije sobe se pomjerao zajedno s njom“.

 „Strah i bol nisu signali da oči trebamo zatvoriti nego da ih trebamo otvoriti još šire“ (N. Branden),

 Kako biti produktivniji, zadovoljniji, samopouzdaniji i ulaziti u uspješne interakcije i komunikaciju s drugim ljudima? Mislim da to svi ljudi žele. Kako ovo vrijeme koristiti produktivno i ne gubiti samopouzdanje, ne padati u rizik od depresije i pasivnog čekanja.

Na stazi razvoja i održavanja samopouzdanja važna je emocionalna podrška. Da li je imate? Tko je to iz vaše okoline u vama vidi ono pozitivno i samo dobro? Da li su to vaši roditelji, djeca, prijatelji, brat ili sestra tko je uz vas kad ih trebate? Mnogi ljudi kroz život prolaze emocionalno oštećeni. Kao djeca u ranoj dobi nisu dobila dovoljno priznanja o sebi imaju i uglavnom malo samopouzdanja u odrasloj dobi.

Omalovažavanje i obezvrjeđivanje drugog umanjuje vrijednost i samopoštovanje svima i svi tad iz tog procesa izlaze sa malo samopoštovanja. Djelovanje, aktivnost je ključna komponenta za ostvarivanje i uspjeha i samopouzdanja. Bez djelovanja nema održavanja životnih vrijednosti.

Stoga, odredite ciljeve, korake i krenite u akciju i ostvarivanje svojih snova.

Štogod mislite ili sanjate učiniti, započnite .Hrabrost ima genija, snagu i magiju u sebi“ (Goethe)

Ukoliko trebate na tom putu podršku, savjeti ili razgovor javite se nama u Iskru.

Svako dobro vam želim.

Zamućene bračne vode

Među aktivnostima koje radim u Iskri je i partnersko savjetovanje. Najčešće mi CZSS šalje parove iz baze svojih aktualnih korisnika kojima treba savjetodavna pomoć ili roditelji znaju čime se bavimo pa se najave.Ponekad počinjem s jedim partnerom i s njim odradim 1-2 puta, pa onda s drugim i tek u trećoj fazi  nakon što upoznam situaciju, imamo partnersko savjetovanje. Nekad se desi da prvi susret odmah bude sa parom koji ima teškoće. Parovima koji zbog bračnih problema dolaze su to delikatne životne situacije i važno je dati im priliku da pogledaju svoju vezu i brak i iz drugačijeg kuta, pomoći im da s promjenom perspektive pronađu pozitivno zbog čega bi ostati i dalje u vezi/braku. Ono što me posebno dirne je kad vidim da brak, to zajedništvo, ne ide dalje, a ima takvih.

Radi se uglavnom o parovima s djecom, jer takve parove nadležni centar i upućuje. Problemi o kojima pričaju su stari i po više godina, a u zadnje vrijeme  su se odnosi drastično pogoršali. Ima okrivljavanja, optuživanja, ponekad i ružnih riječi. Vidi se suzdržavanje. Moj posao je zadržati komunikaciju, bez povređivanja druge osobe.

U savjetovanju tražim  ono što parove povezuje i ono što bi ih moglo ponovo povezati. Uvijek se treba dati priliku za poboljšanje veze. Ako krene kriza, potrebno je dati sve od sebe, potražiti prijateljski i/ili stručni savjet uzeti vremena i ne odstajati olako.

Iako bračni parovi često dođu skupa, sjede jedno pored drugog; međutim, položaj tijela je krut, napola okrenut u drugu stranu. Riječi, nekad škrte, nekad bujica. Zna biti i suza. Jedan se bračni partner bori za svoju sliku, viziju kako brak treba izgledati, a sad se nešto drastično promijenilo. Događalo se da partneru koji  je nezadovoljan i želi razvod braka kažem da navede nešto pozitivno što kod svog bračnog partnera cijeni, a onda nastane muk. Ne odgovore jednostavno i lako na ovo pitanje. I nakon potpitanja i zajedničkih možda i 10-15 godina braka nema baš ništa što cijeni ili dobro što partner radi?  Preda mnom se odigrava trenutak kad vidim da se osoba cijelim tijelom bori ne razmišljati pozitivno o svom bračnom partneru. Sve pozitivno je precrtano i izbrisano. Ponekad partner izvuče neku banalnu sitnicu, a nekad niti to. Taj trenutak zna biti točka preokreta, kad nade u zajedništvo nestaju. Odluka je donesena možda i davno, a sad se samo manifestira. Uglavnom se takvi parovi razvedu. Čak kod većine koji su bili kod mene u Iskri nije u pitanju treća osoba, nego kako bi se reklo, istrošili su zajedničke korake.

Da li bi se moglo reći da je među tim parovima nestalo ljubavi? Da. Ne može se prisnost, ljubav, poštovanje, bračna zajednica racionalizacijom zadržati  niti je ikome  možemo uliti u vene kad je ponestane. Kad se kroz vrijeme izgubi zajedništvo, bude puno predbacivanja, ponegdje i nasilja, velikih emotivnih povreda  i nastupi situacija slična kao u Gibonnijevoj pjesmi Među jude, među zviri i bestimje me stavi leć, ako za te ja ne vridin nista ti lipo niman rec“ - bračne vode tad presuše i brak dolazi do svog kraja.

U Hrvatskoj se svaki treći brak razvodi. Da li je to puno? Je. Da li time držimo trend sa drugim europskim zapadnim zemljama. Ne znam. Ne mislim da se itko razvodi zbog trenda. Takvi parovi nisu k meni dolazili. Isto tako, što mi se čini važnim: pokazalo se da djeca u konačnici nisu zadržala parove u braku. Bilo je bračnih parova sa dvoje, troje, petero, čak šestero maloljetne djece. Odluku su bračni parovi s djecom možda vagali duže i bila je teža, a ipak su je na kraju donijeli i brak prekinuli. Niti ekonomski razlozi ne zadržavaju bračni par na okupu. Neki od njih su otišli podstanare, vratili se svojim roditeljima i znali su da će biti teže, ali nisu odustali. Neki su pronašli novi, put, neki odtugovali i pronašli mir, neki novu vezu. Nadam se da su pronašli sebe i svoju sreću. O novim počecima i novim stazama ću u nekom novom tekstu.

Ostajte dobro i vjerujte u dobro i činite dobro.

Nasilje u obitelji

U vremenu pandemije i #ostanidoma fazi, rizik od porasta nasilja u obitelji, nasilja nad djecom, nasilja u društvu je povećan. Postoji više medijskih istupa i kampanja o ovoj temi. Do egzaktnih podataka od institucija ne možemo baš doći, odnosno ne vidi se trenutno porast prijava nasilja u policijskim statistikama. Svi smo svjesni činjenice da to ne znači da porasta nasilja niti nema.Objašnjavamo jedni drugima da, prema iskustvu, nasilja sigurno ima, čak i puno više. Žena koja prije „nije dobro kuhala“ sad kuha još i gore jer ne može do dućana po neki čarobni začin. Sigurno ne znadobro ni kruh ispeći, pa kako se onda udala i kud je baš za njega savršenog. No, da ne upadnem u kliše da su samo muškarci nasilnici držimo se struke i porazne istine. Glavno je pitanje zašto je nasilje u 21. stoljeću tako snažno prisutno u društvu, u zapadnoj civilizaciji kad smotoliko tehnički, ekonomski napredovali? Ako malo bolje razmislimo, možemo postići skoro sve što poželimo. Možemo birati mjesta boravka, poslove, partnere, stil života, što god nam padne na pamet.Krucijalno pitanje je, pa tko onda želi mlatiti slabijeg od sebe, iživljavati se i zlostavljati kad, samo ako se potrudi i izabere drugi put može postići sve bez da drugog zlostavlja? Zar je romantičarska tlapnja težiti skladnim odnosima, sretnim obiteljima, ostvarenim poslovnim vezama ? Zar i danas vrijedi samo snaga mišića, mača, nekog hladnog ili vatrenog oružja, a nikakoljudski duh, pravo na život i slobodu, kvaliteta ophođenja jednih prema drugih? I nakon dosta godina rada sa osjetljivim skupinama među kojima su žrtve i počinitelji nasilja često se pitam, zašto se ne možemo od te točke pomaknuti prema naprijed, nego tapkamo u mraku? Broj žrtava nasilja i prijavljenih slučajeva nasilja je u porastu. Žrtvama treba osigurati sklonište i krov nad glavom. Nekima je sklonište novi početak, a nekima samo predah pred novu rundu. Zato nema pretjerane potrebe dodatno obrazlagati važnost osnivanja novih skloništa za žene, osiguravanju financijskih sredstava za njihov nesmetani rad, jer su skloništa prijeka potreba i realnost.

Ono što se pitam radeći s partnerima i bračnim parovima, među kojima ima i nasilja, odnosno prijavili su nasilje policiji, nadležnom centru ili pokrenuli razvod braka, gdje smo svi bili ranije?Svi će se složiti da ključ nasilja leži u obitelji iz koje osoba potječe. Pri tome je važno znati kakav sustav vrijednosti je bio u toj obitelji, koja uvjerenja i pravila ponašanja, kakvi međusobni odnosi? Pitanje koje nije dovoljno ne problematiziramo u društvu je kako prepoznati nasilne obrasce ponašanja i kako ih zamijeniti sa kvalitetnom komunikacijom i zdravim odnosima i kako to usvojiti uranoj dobi? Upravo bi to bila faza prije, korak prije nego što je kasno, kad se osnuju obitelji i nasilje postaje svagdašnje ponašanje s velikim posljedicama po život, zdravlje i djecu.Nasilnici, žrtve, a pogotovo djeca koja žive u nasilju su nesretni ljudi.

Vrlo važno, djecu i mlade je nužno učiti komunikacijskim vještinama, vještinama izražavanja, kontroliranja ljutnje i frustracije. Treba ih učiti i naučiti kako prepoznati agresivne i pasivno agresivne tipovekomunikacije, kako prepoznati nasilno ponašanje i ne ulaziti dublje u vezu. Treba im ukazati da su to vještine koje se mogu savladati i ohrabriti na promjenu neadekvatnog ponašanja.

Za kraj, osvjestite sebi i svojoj djeci, da uvijek imate izbora. Ljudski duh je puno širi od okvira. „Nitko ti ne može sjesti za vrat ako se sam ne pogneš“ (M.L. King).

Ne pristajte na nasilje i ne ponižavajte nikog. Učite nove vještine koje će biti u skladu sa vašim snovima, težite toplim, kvalitetnim i njegujućim odnosima. Takve odnose stvarajte u svojoj obitelji i ne žalite truda ni vremena. Ako na tom putu trebate pomoć i podršku, javite se u naše savjetovalište!

europe flag

Izradu ove mrežne stranice sufinancirala je Europska unija iz Europskog socijalnog fonda.

Top
Za što bolje korisničko iskustvo, ova internet stranica pohranjuje vaše kolačiće (cookies). Pritiskom gumba "Prihvaćam kolačiće" slažete se sa korištenjem kolačića. More details…