U vremenu pandemije i #ostanidoma fazi, rizik od porasta nasilja u obitelji, nasilja nad djecom, nasilja u društvu je povećan. Postoji više medijskih istupa i kampanja o ovoj temi. Do egzaktnih podataka od institucija ne možemo baš doći, odnosno ne vidi se trenutno porast prijava nasilja u policijskim statistikama. Svi smo svjesni činjenice da to ne znači da porasta nasilja niti nema.Objašnjavamo jedni drugima da, prema iskustvu, nasilja sigurno ima, čak i puno više. Žena koja prije „nije dobro kuhala“ sad kuha još i gore jer ne može do dućana po neki čarobni začin. Sigurno ne znadobro ni kruh ispeći, pa kako se onda udala i kud je baš za njega savršenog. No, da ne upadnem u kliše da su samo muškarci nasilnici držimo se struke i porazne istine. Glavno je pitanje zašto je nasilje u 21. stoljeću tako snažno prisutno u društvu, u zapadnoj civilizaciji kad smotoliko tehnički, ekonomski napredovali? Ako malo bolje razmislimo, možemo postići skoro sve što poželimo. Možemo birati mjesta boravka, poslove, partnere, stil života, što god nam padne na pamet.Krucijalno pitanje je, pa tko onda želi mlatiti slabijeg od sebe, iživljavati se i zlostavljati kad, samo ako se potrudi i izabere drugi put može postići sve bez da drugog zlostavlja? Zar je romantičarska tlapnja težiti skladnim odnosima, sretnim obiteljima, ostvarenim poslovnim vezama ? Zar i danas vrijedi samo snaga mišića, mača, nekog hladnog ili vatrenog oružja, a nikakoljudski duh, pravo na život i slobodu, kvaliteta ophođenja jednih prema drugih? I nakon dosta godina rada sa osjetljivim skupinama među kojima su žrtve i počinitelji nasilja često se pitam, zašto se ne možemo od te točke pomaknuti prema naprijed, nego tapkamo u mraku? Broj žrtava nasilja i prijavljenih slučajeva nasilja je u porastu. Žrtvama treba osigurati sklonište i krov nad glavom. Nekima je sklonište novi početak, a nekima samo predah pred novu rundu. Zato nema pretjerane potrebe dodatno obrazlagati važnost osnivanja novih skloništa za žene, osiguravanju financijskih sredstava za njihov nesmetani rad, jer su skloništa prijeka potreba i realnost.
Ono što se pitam radeći s partnerima i bračnim parovima, među kojima ima i nasilja, odnosno prijavili su nasilje policiji, nadležnom centru ili pokrenuli razvod braka, gdje smo svi bili ranije?Svi će se složiti da ključ nasilja leži u obitelji iz koje osoba potječe. Pri tome je važno znati kakav sustav vrijednosti je bio u toj obitelji, koja uvjerenja i pravila ponašanja, kakvi međusobni odnosi? Pitanje koje nije dovoljno ne problematiziramo u društvu je kako prepoznati nasilne obrasce ponašanja i kako ih zamijeniti sa kvalitetnom komunikacijom i zdravim odnosima i kako to usvojiti uranoj dobi? Upravo bi to bila faza prije, korak prije nego što je kasno, kad se osnuju obitelji i nasilje postaje svagdašnje ponašanje s velikim posljedicama po život, zdravlje i djecu.Nasilnici, žrtve, a pogotovo djeca koja žive u nasilju su nesretni ljudi.
Vrlo važno, djecu i mlade je nužno učiti komunikacijskim vještinama, vještinama izražavanja, kontroliranja ljutnje i frustracije. Treba ih učiti i naučiti kako prepoznati agresivne i pasivno agresivne tipovekomunikacije, kako prepoznati nasilno ponašanje i ne ulaziti dublje u vezu. Treba im ukazati da su to vještine koje se mogu savladati i ohrabriti na promjenu neadekvatnog ponašanja.
Za kraj, osvjestite sebi i svojoj djeci, da uvijek imate izbora. Ljudski duh je puno širi od okvira. „Nitko ti ne može sjesti za vrat ako se sam ne pogneš“ (M.L. King).
Ne pristajte na nasilje i ne ponižavajte nikog. Učite nove vještine koje će biti u skladu sa vašim snovima, težite toplim, kvalitetnim i njegujućim odnosima. Takve odnose stvarajte u svojoj obitelji i ne žalite truda ni vremena. Ako na tom putu trebate pomoć i podršku, javite se u naše savjetovalište!
