Polako teku zadnji dani ove pedagoške godine. Još malo i svodimo bilancu rada s našim korisnicima. Bilo je grupnog i individualnog rada sa roditeljima, odraslima, stručnjacima, ali ipak su nam glavni korisnici bila Djeca. Uglavnom oni mlađi koji pohađaju niže razrede osnovne škole. Oni su najredovitije dolazili na aktivnosti u Iskru; pomoći u učenju, kreativne radionice, radionica za razvoj socijalnih vještina, bajkoteku ili individualno savjetovanje.Neki bi ulazili brzo i lako, a neki od njih uz glasno kucanje, da se zna da su stigli. Zanimljivi su mi komentari mojih mlađih kolegica koji kažu, pa ovo su baš dobra djeca, a ja se smješkam jer znam da su dobra i posebna. Nego, nisam htjela o tom pisati nego sam kroz djecu sam htjela pisati o važnosti ljubavi. Zašto o ljubavi? Jednadžba je jednostavna. Djeca ne samo da su ,ili bi trebala biti , plod ljubavi. Bez ljubavi ne bi trebalo biti niti jedino dijete. No, tužna realnost govori drugačije. Među djecom ima i djece koju roditelji ne vole i o njima se ne brinu. Žive negdje drugdje. Djeca koja ne osjećaju roditeljsku ljubav su toga jako svjesna i nepogrješivo tu činjenicu znaju prepoznati. Osjećaju to u tijelu. Ako je prilika i jasno verbaliziraju „mene roditelji ne vole“ ili „mene mama ne voli“, a na pitanje kako znaš?, oni kažu „znam, rekla mi je.“ Oni o tom roditelju koji nije s njima ili koji ih je ostavio razmišljaju, sanjaju. Nose sliku na zaslonu mobitela, znaju broj moba na pamet i trude se doprijeti do te ljubavi. Tragaju svim srcem a tom ljubavi i pažnjom. Roditeljska ljubav je kao „umak“ za život. Odrasli koji kao djeca nisu osjetili roditeljsku ljubav, češće u životu postižu manje, puno toga teže im ide od ruke, nemaju dovoljno samopouzdanja i gube više snage po životnom putu. Ako se izbore i izdignu budu sjajni ljudi.
Tako je i ove godine nekoliko djece izjavilo eksplicitno da ih roditelji ne vole. Djeca to ozbiljno iz srca kažu, konstatiraju kao činjenicu. Nema kolebanja u glasu. To mi je teško čuti, iako sam jako svjesna u tim slučajevima da je to istina. Nekad se takva rečenica dogodi u vježbi ili kao odgovor na neko pitanje. Poanta je da djeca to znanju, a roditelji to potiskuju i ne izgovaraju na glas da ne vole svoju djecu. Kao da i sami pred sobom ne mogu i ne žele to priznati. Nitko od roditelja mi nije izjavio da svoje dijete ne voli, iako postupci govore drugačije. Djeca u takvim odnosima postanu frustrirana. Ako žive s roditeljima nerijetko traže pažnju kroz svoje ponašanje i postavljaju nekad i nemoguće zahtjeve, kako bi roditelje razbudili i skrenuli pažnju na sebe. Ako ne žive, onda je situacija bitno drugačija.
Ljubav je čudna pojava, ne događa se na gumbić. Između roditelja i djeca u najvećem postotku dogodi se neka magija i čarolija i ljubav poteče u prvim danima i traje cijeli život. Puno je tu faktora u pitanju, zato u nekim odnosima roditelj-dijete ljubav ne poteče odmah po rođenju djeteta, a negdje ne ni cijeli život. Nema pravila, a na sreću, radi se o vrlo malom broju roditelja. Negdje su u pitanju vrlo mladi roditelji, a u nekim slučajevima i roditelji u ozbiljnim srednjim godinama.
Dirljivo iskustvo ove pedagoške godine je u takvim obiteljima gdje roditelji ne žive s djecom. U većini slučajeva uključili su se djedovi i bake. S velikom brižnošću dovode djecu na aktivnosti. Uvijek strpljivi, nježni i na vrijeme. Neki i putuju iz drugog kvarta, ali ništa im nije teško, samo da bi unučadi pomogli. Sad su mi u glavi četiri takve obitelji gdje se bake i djedovi preuzeli brinu o djeci. Bake i djedovi su nezamjenjivi i predstavljaju u ovakvim odnosima zaštitni kišobran ljubavi i brige za dijete. Da li ovdje vrijedi ona izreka kad Bog zatvori vrata, uvijek otvori neki prozor. Možda.
Nama koji se bavimo podrškom i psihosocijalnim savjetovanjem u radu s djecom kojoj nedostaje roditeljske ljubavi ne ostaje puno manevarskog prostora. Mi im dođemo kao neki flaster na ranu. Nekad je flaster dobar i koristan, a ako je rana veća nije potpuno dovoljan. Uspije se stvoriti i lijep odnos sa djecom, ali majčin zagrljaj je nemjerljivo bitniji i jači. Trudit ćemo i dalje biti djeci podrška pa makar u vidu malog šarenog flasterića. Ljubav pokreće svijet. Nemojte biti štedljivi u ljubavi!
