O utjecaju obitelji na svakog čovjeka napisane su tone knjiga, priručnika i stručnih radova. Sve što je vezano uz obitelj i odgoj je već bilo predmet istraživanja i interesa. Dio znanstvenih i stručnih spoznaja danas je opće prihvaćen, a opet svaka obitelj kreira jedinstvena pravila za sebe i svoju djecu. Danas želim malo pisati o prehrani u obitelji. Na to me je motivirao jedan događaj kojem sam slučajno prisustvovala.Neki dan na izletištu stoji ispred mene u redu gospođa i dvije djevojčice. Red je dugačak i svi čekamo za toalet, a malo dalje pokraj nas se nalazi bistro sa hranom i pićem. Odjednom ta gospođa krene vikati. “Što si to kupovala!? Ti nisi normalna! Znaš da oni sad trebaju jesti voće, Šta će im to sad!?” Sve se okrenemo i vidim da je druga gospođa na klupu stavila poslužavnik sa hranom i pićem koje je kupila u tom bistrou. Vidi se pommes frites i gazirani sokovi.
Toj drugoj ženi je neugodno – počinje se ispričavati i govoriti nešto u stilu “nisam znala da ne smiju”. Djeca su pritom već dotrčala do nje i krenula vaditi hranu iz škancli. Mama je ljutita, puši joj se iz glave. Zove djecu ponovo u red, da će poslije jesti. Djeca ubace dva tri krumpirića, vrate se u red, a mama krene bukvicu “Znate da sad trebate jesti voće, što jedete to smeće”. Djevojčice (otprilike 10 -11 godina) se opravdavaju da su već jele voće, a mama i dalje svoje broji – sve dok manja djevojčica nije iznervirano rekla “Daj mama šuti”.
Ubrzo su došle na red za toalet i poslije smo svako svojim putem. Ne znam da li im je kasnije mama dozvolila jesti i da li su hranu zbilja i pojele no ostala sam razmišljati kako roditelji djecu dovode u neugodne situacije i koje su sve poruke koje im šalju oko hrane te kako to sve utječe na djecu.
Danas smo opsjednuti kao društvo zdravom hranom: kada se što jede i što se nikako ne jede – a nikad više pretilih ljudi nije bilo nego u današnje vrijeme. Roditelji u želji i dobroj namjeri smetnu s uma ono najvažnije, a to je da bez hrane nema života. Hrana je naš život i naš opstanak. Hrana može biti nezdrava; puna masti šećera i svega već, ali hrana nije smeće.
S porukom da je hrana koju upravo namjeravaju jesti i kojoj su se obradovale smeće, mama je nehotice povrijedila djecu. Gotovo sam sigurna da ona to nije htjela niti joj to bila namjera. Ona je željela samo najbolje za svoju djecu – hranu koja je zdrava, nutritivno vrijedna. Željela je da ona odlučuje što će djeca jesti jer ona zna što djeci treba i što je za njih najbolje. No, poslala je drugu poruku, ponizila je djecu s tako glasnim protestiranjem, vjerojatno i tu gospođu koja je s njom bila.
Poslala je djeci i poruku neprihvaćanja.
Dobro je u takvim situacijama poneku odgojnu rečenicu ostaviti izvan javnog prostora i odraditi kod kuće i u miru djeci šire objasniti važnost zdrave hrane. Ako se koji put dijete i „zgriješi“ i pojede nešto što nije visoko nutritivno vrijedno – nije kraj svijeta! Važno je da djeca imaju redovite zdrave obroke i da s tom hranom konzumiraju i roditeljsku ljubav i prihvaćanje.
Roditelji su za djecu cijeli svijet i cijeli svemir dok su mala i treba ima dati podršku i prihvaćanje. Istraživanja su pokazala da učestalost obiteljskih objeda obrnuto proporcionalna sa zlouporabom alkohola, nikotina i marihuane, nižim školskim postignućima, depresivnim simptomima te suicidalnim pokušajima. Rezultati ukazuju na značajan utjecaj zajedničkih obiteljskih objeda u funkciji osnaživanja zdravlja i dobrobiti djece. Stoga prostrite stol i s ljubavlju postavite objed za svoju obitelj.
Neka hrana bude lijek i zadovoljstvo svima u vašoj obitelji.
