Među aktivnostima koje radim u Iskri je i partnersko savjetovanje. Najčešće mi CZSS šalje parove iz baze svojih aktualnih korisnika kojima treba savjetodavna pomoć ili roditelji znaju čime se bavimo pa se najave.Ponekad počinjem s jedim partnerom i s njim odradim 1-2 puta, pa onda s drugim i tek u trećoj fazi nakon što upoznam situaciju, imamo partnersko savjetovanje. Nekad se desi da prvi susret odmah bude sa parom koji ima teškoće. Parovima koji zbog bračnih problema dolaze su to delikatne životne situacije i važno je dati im priliku da pogledaju svoju vezu i brak i iz drugačijeg kuta, pomoći im da s promjenom perspektive pronađu pozitivno zbog čega bi ostati i dalje u vezi/braku. Ono što me posebno dirne je kad vidim da brak, to zajedništvo, ne ide dalje, a ima takvih.
Radi se uglavnom o parovima s djecom, jer takve parove nadležni centar i upućuje. Problemi o kojima pričaju su stari i po više godina, a u zadnje vrijeme su se odnosi drastično pogoršali. Ima okrivljavanja, optuživanja, ponekad i ružnih riječi. Vidi se suzdržavanje. Moj posao je zadržati komunikaciju, bez povređivanja druge osobe.
U savjetovanju tražim ono što parove povezuje i ono što bi ih moglo ponovo povezati. Uvijek se treba dati priliku za poboljšanje veze. Ako krene kriza, potrebno je dati sve od sebe, potražiti prijateljski i/ili stručni savjet uzeti vremena i ne odstajati olako.
Iako bračni parovi često dođu skupa, sjede jedno pored drugog; međutim, položaj tijela je krut, napola okrenut u drugu stranu. Riječi, nekad škrte, nekad bujica. Zna biti i suza. Jedan se bračni partner bori za svoju sliku, viziju kako brak treba izgledati, a sad se nešto drastično promijenilo. Događalo se da partneru koji je nezadovoljan i želi razvod braka kažem da navede nešto pozitivno što kod svog bračnog partnera cijeni, a onda nastane muk. Ne odgovore jednostavno i lako na ovo pitanje. I nakon potpitanja i zajedničkih možda i 10-15 godina braka nema baš ništa što cijeni ili dobro što partner radi? Preda mnom se odigrava trenutak kad vidim da se osoba cijelim tijelom bori ne razmišljati pozitivno o svom bračnom partneru. Sve pozitivno je precrtano i izbrisano. Ponekad partner izvuče neku banalnu sitnicu, a nekad niti to. Taj trenutak zna biti točka preokreta, kad nade u zajedništvo nestaju. Odluka je donesena možda i davno, a sad se samo manifestira. Uglavnom se takvi parovi razvedu. Čak kod većine koji su bili kod mene u Iskri nije u pitanju treća osoba, nego kako bi se reklo, istrošili su zajedničke korake.
Da li bi se moglo reći da je među tim parovima nestalo ljubavi? Da. Ne može se prisnost, ljubav, poštovanje, bračna zajednica racionalizacijom zadržati niti je ikome možemo uliti u vene kad je ponestane. Kad se kroz vrijeme izgubi zajedništvo, bude puno predbacivanja, ponegdje i nasilja, velikih emotivnih povreda i nastupi situacija slična kao u Gibonnijevoj pjesmi „Među jude, među zviri i bestimje me stavi leć, ako za te ja ne vridin nista ti lipo niman rec“ – bračne vode tad presuše i brak dolazi do svog kraja.
U Hrvatskoj se svaki treći brak razvodi. Da li je to puno? Je. Da li time držimo trend sa drugim europskim zapadnim zemljama. Ne znam. Ne mislim da se itko razvodi zbog trenda. Takvi parovi nisu k meni dolazili. Isto tako, što mi se čini važnim: pokazalo se da djeca u konačnici nisu zadržala parove u braku. Bilo je bračnih parova sa dvoje, troje, petero, čak šestero maloljetne djece. Odluku su bračni parovi s djecom možda vagali duže i bila je teža, a ipak su je na kraju donijeli i brak prekinuli. Niti ekonomski razlozi ne zadržavaju bračni par na okupu. Neki od njih su otišli podstanare, vratili se svojim roditeljima i znali su da će biti teže, ali nisu odustali. Neki su pronašli novi, put, neki odtugovali i pronašli mir, neki novu vezu. Nadam se da su pronašli sebe i svoju sreću. O novim počecima i novim stazama ću u nekom novom tekstu.
Ostajte dobro i vjerujte u dobro i činite dobro.
